Društvo studenata socijalnog rada

Etički kodeks socijalnih radnika

TEMELJNA NAČELA

Članak 1.

Socijalnom radniku je časna obveza svoje profesionalno znanje i iskustvo, te životno usmjerenje posvetiti skrbi za čovjeka i promicanju tolerancije među ljudima.

Članak 2.

Socijalni radnici u svom profesionalnom djelovanju iskazuju primjereno poštivanje osnovnih ljudskih prava, dostojanstva i vrijednosti svih ljudi prema načelima socijalne pravde.
Oni prihvaćaju i poštuju temeljna ljudska prava pojedinaca i grupa bez obzira na postojeće razlike među ljudima sukladno preporuci Međunarodne deklaracije o etičkim načelima socijalnog rada donesene od strane Međunarodnog udruženja socijalnih radnika.

Članak 3.

Osnovna uloga socijalnog radnika je usmjerenost na problematiku pojedinaca, obitelji ili skupine klijenata pri njihovoj integraciji u postojeće socijalno okruženje.
Uslijed sve složenije problematike, sve veće potreba snalaženja u nepredvidivim i složenim životnim situacijama, socijalnim radnicima su potrebna sveobuhvatna znanja i vještine koje im omogućuju:

  • pružanje kvalitetne stručne potpore i poticanje klijenta da iskoristi sve svoje preostale sposobnosti pri rješavanju nastalih teškoća
  • podizanje standarda i dostupnosti određenih oblika socijalnih usluga i pomoći
  • utjecaj na pravno uređenje i razvoj socijalne politike u cijelosti

Članak 4.

Socijalni radnici nastoje ostvariti i zadržati visoku razinu otvorenosti, poštenja i kompetencije u svom radu.
Svjesni su granica svojih znanja i stručnosti, te pružaju samo one usluge za koje su osposobljeni.

Članak 5.

Socijalni radnici moraju se kontinuirano educirati i usavršavati kako bi upotpunjavali svoja stručna znanja i vještine, te osigurali visoku razinu stručne i etičke kompetencije pri pružanju podrške klijentima.

Članak 6.

Djelatnost socijalnog radnika isključivo je usmjerena ka pružanju podrške i na korist klijenta.
Taj odnos ne smije ugroziti niti jedan drugi interes ili namjera.

Članak 7.

Socijalni radnici su svjesni svoje profesionalne odgovornosti prema klijentu, ali uzimaju u obzir i vlastita ograničenja koja se mogu pojaviti zbog potencijalnih etičkih zahtjeva ili mogućih sukoba interesa uslijed osobnih ili kolegijalnih veza sa članovima klijentove obitelji te profesionalnih obveza prema svom poslodavcu.

Članak 8.

U situacijama gdje socijalni radnik provodi savjetodavni ili terapijski rad s pojedincem, obitelji ili skupinama, nije mu dopuštena intervencija u međusobne pravne odnose između klijenata.
Ukoliko se ipak odluči na intervenciju unatoč nespojivosti uloga, socijalni radnik preuzima potpunu odgovornost za svoju odluku, te je dužan unaprijed upoznati klijenta sa svim planiranim intervencijama kao i mogućim posljedicama.

Članak 9.

Socijalni radnik na početku postupka upoznaje klijenta s mogućnostima, načinom i opsegom stručne pomoći.
Sve navedene informacije moraju se klijentu pružati na način i u obliku koji je klijentu dostupan i razumljiv.
Klijenta je potrebno dostojno oslovljavati i obraćati mu se s poštovanjem, te voditi brigu o čuvanju njegova dostojanstva.

Članak 10.

Socijalni radnik vodi brigu o klijentovu pravu da sam donosi odluke, odnosno poštuje pravo klijenta na samoodređenje.
Klijent ima pravo odlučiti da li će prihvatiti ili odbiti ponuđenu stručnu pomoć.
Pravo na vlastitu odluku tek se iznimno može ograničiti u slučaju da klijent ugrožava sebe ili druge.

Članak 11.

Klijentu se na njegov zahtjev mora omogućiti uvid u dokumentaciju o sebi ili o članu obitelji za kojeg je odgovoran.

Članak 12.

Ukoliko socijalni radnik procijeni da nije u mogućnosti pružiti klijentu odgovarajuću stručnu potporu uslijed pomanjkanja profesionalnog znanja, preopterećenosti drugim poslovima ili osobnim razlozima (primjerice sukob interesa) mora o tome izvijestiti klijenta i usmjeriti ga drugom kompetentnom stručnjaku.
Socijalni radnik ima pravo priziva savjesti ako time ne dovodi klijenta u izrazito nepovoljno stanje ili životnu opasnost.

Članak 13.

Ukoliko to procijeni nužnim, socijalni radnik može iznijeti svoje mišljenje ili upozoriti klijenta na eventualnu neprimjerenost njegovih postupaka prema drugim osobama, instituciji i slično, iako u tom slučaju zadire u klijentovu osobnost, njegov položaj, sustav vrijednosti ili emocionalno vrednovanje.

Članak 14.

Tijekom vođenja stručnog postupka socijalnim radnicima često su dostupni različiti povjerljivi podaci o klijentima ili drugim osobama.
Svi podaci i informacije prikupljene o klijentu smatraju se profesionalnom tajnom.
Socijalni radnik je obvezan čuvati profesionalnu tajnu.

Članak 15.

Socijalni radnik može pojedine osobne podatke o klijentu posredovati drugim zainteresiranim osobama samo u situacijama kada bi prešućivanje tih podataka ozbiljno ugrozilo samog klijenta, drugog pojedinca ili skupinu osoba.
Pri tome mora ispuniti sljedeće uvjete:

  • osigurati pristanak klijenta
  • osigurati pristanak skrbnika ukoliko je klijent lišen poslovne sposobnosti

Članak 16.

Samo u situacijama od iznimne životne opasnosti, socijalni radnik može odstupiti od načela čuvanja profesionalne tajne.
Socijalni je radnik u tom slučaju dužan izvijestiti klijenta o svom činu, te snosi punu odgovornost za sve posljedice tog čina.

Članak 17.

U situacijama prijepora zakonskih propisa i odredbi ovog Kodeksa ili prijepora zahtjeva poslodavca i odredbi ovog Kodeksa, koje se odnose na složene situacije (primjerice obveza čuvanja profesionalne tajne) socijalni radnik može dati prednost odredbama ovog Kodeksa ukoliko procijeni da je to korisnije za klijenta.

Članak 18.

U svrhu stručnih, analitičkih, supervizijskih, edukacijskih ili znanstvenih istraživanja ili postupaka, socijalni radnici mogu koristiti određene kvantitativne ili kvalitativne podatke o klijentima samo pod uvjetom da su oni lišeni osobnih ili drugih prepoznatljivih obilježja.

Članak 19.

Socijalnom radniku je nedopustivo ispoljavanje bilo kakvog oblika nasilja nad klijentom.

Članak 20.

Socijalnom radniku nije dopušteno uzimanje materijalnih ili nematerijalnih darova za obavljenu stručnu pomoć.

ODNOS PREMA PROFESIONALNOJ SREDINI

Članak 21.

Socijalni radnici mogu svoju profesionalnu djelatnost obavljati u domovima socijalne skrbi, centrima za socijalnu skrb, ministarstvima, školskim, visokoškolskim i znanstvenim institucijama, kazneno popravnim domovima i zavorima, privrednim organizacijama, tijelima vještačenja, savjetovalištima, bolnicama i zdravstvenim institucijama, tijelima lokalne uprave i samouprave, civilnom sektoru te drugim mjestima.

Članak 22.

Socijalni radnici se zauzimaju za aktivno sudjelovanje i promicanje socijalnog stručnog rada u svim profesionalnim aktivnostima i područjima djelovanja.
Jednako tako potiču i podržavaju sve oblike timskog rada i stručnog pristupa u radu s klijentima.

Članak 23.

Socijalni radnici uvažavaju razlike u mišljenjima i praksi svojih kolega te mogu izraziti i svoje kritičke stavove, ali na odgovoran, argumentiran i prikladan način, razmotrivši prethodno sve okolnosti svake pojedine situacije.

Članak 24.

Socijalni radnici teže promicanju integriteta obrazovanja, prakse i znanosti socijalnog rada. U tim su nastojanjima otvoreni te maksimalno uvažavaju i njeguju kolegijalni pristup.

Članak 25.

Socijalni radnici mogu voditi istraživanja i znanstvene projekte, te pisati stručne i znanstvene radove.
Prije svakog istraživanja koje uključuje klijenta, dužni su osigurati njegov pristanak ili pristanak skrbnika, te institucije ukoliko je klijent u njoj smješten.
Socijalnom radniku je najstrože zabranjeno svako plagiranje, odnosno prisvajanje tuđih radova i ideja, te njihovo prikazivanje kao svojih vlastitih.

ODNOS PREMA DRUŠTVENOJ ZAJEDNICI

Članak 26.

Socijalni radnici imaju odgovornost da unaprijede i učine dostupnima različite usluge i dobra najvećem mogućem broju klijenata.

Članak 27.

Socijalni radnici imaju odgovornost pomagača da na primjeren način odgovore izazovima opresivne politike prema određenim klijentima i marginalnim društvenim skupinama (npr. invalidne osobe, osobe s teškoćama u razvoju, različite vjerske zajednice, nacionalne manjine i drugi).

Članak 28.

Socijalni radnici dužni su štititi pojedince i obitelji od neodgovarajućih postupaka i zloupotreba medija i javnosti.
Pri davanju informacija potrebno je posebno voditi računa o zaštiti privatnosti i interesima klijenta.

Članak 29.

Profesionalnost socijalnih radnika uključuje i aktivnosti na svim područjima koja su u posrednoj ili neposrednoj vezi sa socijalnim radom.
U tom smislu se zauzimaju za takve socijalno-političke i zakonodavne inicijative te potiču razvoj i aktivno se uključuju u razvoj civilnog društva koje ide u prilog građanima i osobito klijentima socijalnog rada.

Članak 30.

Socijalni radnici nastoje u široj društvenoj javnosti javno prezentirati svoju djelatnost kroz sudjelovanje na konferencijama, znanstvenim i stručnim skupovima, te pisanjem i objavom stručnih radova.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 31.

Poštivanje odredbi ovog Kodeksa obvezno je za sve socijalne radnike bez obzira na radno mjesto ili članstvo u profesionalnoj udruzi.

Članak 32.

Socijalni radnici su dužni odbiti svaku radnju koja se kosi s odredbama iznesenim u Kodeksu.
Hrvatska udruga socijalnih radnika obvezna je pružiti pravnu i stručnu podršku svim svojim članovima koji se uslijed dosljednog poštivanja odredbi ovog Kodeksa nađu u takvim specifičnim situacijama.

Članak 33.

Svatko ima pravo upozoriti socijalnog radnika na obvezu primjene etičkih normi ovog Kodeksa, a osobito je to obveza samih socijalnih radnika.
Socijalni radnik koji uoči kršenje odredbi ovog Kodeksa, dužan je upozoriti na to svoga kolegu na kolegijalan i korektan način.
Ukoliko se kršenje Kodeksa ne može riješiti na kolegijalan način, socijalni radnik dužan je o tome izvijestiti Povjerenstvo za etiku socijalnog rada (u daljnjem tekstu Povjerenstvo).
Primarna uloga Povjerenstva kao savjetodavnog tijela pri pojavi etičkih dilema je usmjeravanje i savjetovanje socijalnih radnika.
Tek u iznimnim situacijama Povjerenstvo može provesti odgovarajući postupak, te po završetku postupka donijeti odluku o izricanju mogućih sankcija.

Članak 34.

Odluku o imenovanju Povjerenstva donosi Skupština udruge.

(lipanj, 2004. g.)

HRVATSKA UDRUGA SOCIJALNIH RADNIKA