Društvo studenata socijalnog rada

Tjedan zagovaranja prava beskućnika

- humanitarna akcija Društva studenata socijalnog rada -

Ako osoba tijekom noći boravi na javnim ili privatnim prenoćištima, na ulicama, parkovima, podzemnim željeznicama, autobusnim kolodvorima, ispod mostova, u napuštenim zgradama i svakom drugom mjestu koje nije namijenjeno za stanovanje, smatra se BESKUĆNIKOM.
Beskućnika ima uglavnom po većim gradovima gdje su na različite načine organizirane pučke kuhinje i prenoćišta.

U gradu Zagrebu postoje 4 prenoćišta za beskućnike.
Jedno je u organizaciji Crvenog križa, ima 72 ležaja. Cijena jednog noćenja je 40kn. Iznos je financiran od Centra za socijalnu skrb za 56 stalnih korisnika, iako ima i onih koji sami plaćaju noćenje. Dvije prostorije namijenjene su ženama (10 ležaja). Osobe tamo mogu boraviti od 15:30 do 9 sati ujutro. Već se godinama govori o premještaju ovog prenoćišta iz ulice Grgura Ninskog, ali za sada konkretnijih pomaka u tom smjeru nema.

Prenoćište Gradskog ureda u Heinzlovoj 78a ima 84 mjesta koja su u potpunosti financirana od grada. Potrebna je samo uputnica od Centra za socijalnu skrb i unutra ste! Za razliku od Prenoćišta Crvenog križa, ovdje možete boraviti cijeli dan. U Jukićevoj ulici nalazi se i prenoćište sestara Majke Terezije (40 mjesta za beskućnike), a ove godine Caritas Nadbiskupije zagrebačke je otvorio svoje prenoćište u Rakitju, gdje sada boravi 50 beskućnika. Do sada je kroz Caritasovo prenoćište prošlo već više od 200-tinjak beskućnika.

U gradu Splitu prenoćište za beskućnike organizira udruga "Most". Grad Split omogućio im je korištenje prostora i plaća sve komunalne troškove te je potpomognuto od Ministarstva rada i socijalne skrbi. Sami beskućnici ništa ne plaćaju, a za njih se brinu socijalna radnica i doktorica. Od nedavno je udruga "Most" otvorila i prihvatilište za beskućnike organizirano u vidu stambene zajednice (24 sata) s kapacitetom od 8 ležaja. U oba slučaja boravak u navedenim prenoćištima ograničen je na 3 mjeseca kako bi se naglasila privremenost takvog smještaja. Udruga "Most" otišla je korak dalje od pukog smještaja te je za beskućnike organizirana pomoć u traženju posla i pisanju različitih zamolbi, primjerice za izradu dokumenata. Nedostatak prijavljenog mjesta prebivališta mnogih onemogućuje ostvarivanje prava iz socijalne skrbi (kao što su pomoć za uzdržavanje, doplatak za pomoć i njegu te jednokratne pomoći).

U Osijeku postoji jedno Caritasovo prenoćište, Dom Sv. Vinka, a za troškove se pobrinulo Gradsko poglavarstvo. Prenoćište ima tridesetak mjesta.

U Varaždinu postoji jedno prenoćište sa 10 muških mjesta i 2 ženska. U potpunosti je financirano od Grada.

Grad Rijeka osim doma Crvenog križa za prognanike, nema prenoćišta za beskućnike.

Mnogi beskućnici nemaju tu "sreću" prespavati u toploj 6-krevetnoj sobi jer takvo pravo zbog nedostatka prijavljenog mjesta prebivališta ne ostvaruju prema Zakonu o socijalnoj skrbi ili jednostavno ne mogu izdvojiti tih 40 kn po noćenju. Oni se tada snalaze te spavaju po haustorima i podrumima (stave više slojeva kartona ispod sebe, obuku više slojeva kaputa na sebe, spavaju i griju se u noćnim tramvajima i slično).

Podatci pokazuju da je danas među beskućnicima više žena, djece i mladih osoba (obično rane ili srednje 30-te godine) nego u prošlosti kada su to bili stariji.
Otprilike polovica beskućnika boluje od duševnih bolesti i/ili alkoholizma, ali ne znamo je li to uzrok ili posljedica beskućništva.
Najčešći uzroci beskućništva su gubitak posla ili doma, problemi i nasilje u obitelji, psihička ili mentalna bolest, (loše zdravstveno stanje), ratne okolnosti, izlazak iz zatvora, niske mirovine, nerazvijenost socijalnog stanovanja.

Kao dio rješenja pruža se mogućnost otvaranja niza poslova za socijalne radnike, kao na primjer: pomoć u pronalaženju zaposlenja, novčana pomoć pri plaćanju troškova stanovanja i drugih režijskih troškova, pomoć osobama koje su se vratile s izdržavanja kazne zatvora (postpenalna zaštita) i članovima njihove obitelji, pomoć u sređivanju konfliktnih situacija u obitelji i na radnom mjestu i slično.
Na globalnom planu potrebno je smanjiti stopu nezaposlenosti, gospodarski razvoj, rast životnog standarda i kvalitete života, intervencija države u stambenu potrošnju, stimuliranje podmirivanja stambenih potreba putem različitih stambenih subvencija, mogućnost da se do stana dođe svojim radom.
Kurativne mjere primjenjivale bi se prema osobama koje su već postale beskućnici.
Kod toga treba voditi računa o tome da li je osoba sposobna za rad, da li je beskućnik tek kraće vrijeme ili već godinama, koji su pozitivni potencijali (u samoj osobi, njenoj obitelji ili okolini) za poboljšanje njene životne situacije, kako sama osoba doživljava svoju situaciju, želi li uopće želi promijeniti svoj način života i na koji način to želi učiniti.
Duševno bolesnim osobama, ovisnicima o alkoholu i drogama mora se omogućiti upućivanje u bolnicu na liječenje, kao i prihvat i briga o njima pri povratku s liječenja.
Budući da jedan dio beskućnika nema regulirano zdravstveno osiguranje, o tome treba voditi računa.

U Hrvatskoj se ne pridaje velika važnost o problemima beskućništva, s obzirom na njihov mali broj u ukupnoj populaciji. Ipak, adekvatna istraživanja nisu provedena. Već spomenuti nedostatak prijavljenog prebivališta, osim ne ostvarivanja prava iz socijalne skrbi povlači za sobom i druge nepovoljnosti. Tako je potrebno naglasiti nemogućnost glasovanja na izborima, što je osnovno pravo svakog građana. Pravo na dom jedno je od osnovnih ljudskih prava!

Društvo studenata socijalnog rada od 1999. godine organizira "Večeru ljubavi" za beskućnike u prenoćištu Crvenog križa.
Večera se održava prije Božića kako bi i najsiromašnijem i najmarginaliziranijem dijelu stanovništva približili tradicionalne vrijednosti pomaganja i Božićnog duha.
Godine 2002. smo proširili akciju na cijeli tjedan i na širi krug ljudi, te je naziv projekta izmijenjen u ''Tjedan ljubav za beskućnike''.

Tjedan ljubavi za beskućnike se sastoji od 5 raznovrsnih programa.

Program započinje sa predavanjem za studente svih fakulteta, nakon koje se organiziraju debate i okrugli stol na teme beskućništva, socijalnog položaja beskućnika i socijalno ugroženih skupina.
Zatim se drugi dan organiziraju kreativne radionice, od kojih je jedna na zatvorenom i jedna na otvorenom.

  • Na radionici u zatvorenom koja se odvija u prostorijama fakulteta izrađuju se blagdanski predmeti, čestitke i plakati.
  • Na radionicama na otvorenom studenti volonteri dijele letke i informiraju građane o problemu beskućništva, te ga na taj način pokušavaju destigmatizirati i ukinuti predrasude vezane za beskućnike, te potaknuti građane da dođu na tribinu.
  • Od samog početka aktivna je i glazbena radionica gdje studenti vježbaju pjevanje božićnih pjesama koje onda izvode na samoj "Večeri ljubavi" koja se održava zadnji dan.
  • Aktivna je i dramska radionica naše dramske grupe koja, kao i svake godine, pripremi dramsku predstavu koju izvodi za beskućnike.

Treći dan organizira se i predavanje stručnjaka na temu problema beskućništva na kojem osim stručnjaka prisustvuju i socijalni radnici, profesori i studenti.

Četvrti dan je odvojen i za volontiranje u javnim kuhinjama.

Zadnji dan se uvijek odvija "Večera ljubavi" u prenoćištu Crvenog križa, gdje se poslužuje večeru beskućnicima, izvode se božićne pjesme i scenski nastup dramske grupe, te se medijski prati cijeli događaj.

Cilj projekta: "Tjedan ljubavi" za beskućnike ima za cilj informiranje građana Grada Zagreba o problemu beskućništva, uključivanje velikog broja studenata, profesora, diplomiranih socijalnih radnika, kulturnih radnika, predstavnika Gradske uprave, poticanje javne rasprave o programu beskućništva, razmjenjivanje iskustava u radu s beskućnicima, izlaganje znanstveno relevantnih činjenica o problemu, tijeku i mogućim rješenjima problema beskućnika, senzibiliziranje građana, dodatno educiranje, povezivanje građana Grada Zagreba i studenata Sveučilišta u Zagrebu u cilju pomaganja osobama s potrebama za psiho-socijalnom pomoći i poticanje na volontiranje i pomoć na principu "pomoć do samopomoći".

Sredstva za provođenje projekta i ove godine dobili smo od Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb.

Godine 2007. projekt je ponovno promijenio naziv u ''Tjedan zagovaranja prava beskućnika''.

TIMBUKTU